Српски
Srpski
English
eXTReMe Tracker
VEČITI ŠAH
Prva - Turniri - Pretraga - Rejting - Reportaže - Jedi jedi - Link
user:  
pass:
 
  Vinston Grum: "Forest Gamp"

Vinston Grum: "Forest Gamp"

01.04.2006 /   Andrejić, Vladica (2184)

Драги читаоци, пред вама је мој омиљени део из култног дела "Форест Гамп" Винстона Грума. Ради се о делу 23. главе у преводу Марка Франчовића. Оригинални текст на енглеском можете прочитати овде. Уживајте!



FOREST GAMP

Vinston Grum

  I tako, sledeći dan je veliki šahovski meč između mene i internacionalnog velemajstora Ivana Petrokiviča, takođe poznatog kao Pošteni Ivan. Gospodin Tribl me odveo u radnju za odeću i iznajmio mi smoking jerbo zbog je ovo velika mondena stvar, i mnogo budžovana će da bude tu. Štaviše, pobednik će da dobije deset iljada dolara, i moja polovina toga bi treblao da bude dovoljno da otpočnem poso sa rakčići, pa ne mogu da dopustim da pravim greške
  Pa, došli mi u salu gde treba da se šahovska partija održi i tamo se oko iljadu ljudi muva okolo i već za stolom sedi Pošteni Ivan, i mrko me gleda ko da je Muhamed Ali il neko takav.
  Pošteni Ivan je jedan veliki ruski tip sa visoko čelo, baš ko Frankenštajnovo čudovište, i dugu crnu kovrdžavu kosu ko što moš videti na sviraču u violinu. Kad ja ošo gore i seo, on mi nešto zagunđo i onda jedan drugi tip reko: "Neka meč počne," i to bilo to.
  Pošteni Ivan je imo bele i on dobio da povuče prvi potez, i on počo sa nečim što se zvalo Poncijani otvaranje.
  Ja kreno sledeći, koristeći Reti otvaranje, i sve ide prilično glatko. Svaki od nas povuko još par poteza, onda Pošteni Ivan probo nešto što je poznato kao Falkberov gambit, kreno svojim skakačem okolo da vidi jel može da uzme mog topa.
  Al ja vido da se to sprema, i postavio nešto što se zove Zamka Nojeve arke, i dobio mesto toga ja njegovog skakača. Pošteni Ivan ne izgledo nimalo srećno ali izgleda uspeo to da svari i primenio Tarašovu pretnju da ugrozi mog lovca.
  Ja to nisam teo da trpim, pa sam ubacio Kraljičinu indijsku odbranu i to ga nateralo da upotrebi Ševenigenovu varijaciju, što mene navelo da iskoristim Benoni kontru.
  Pošteni Ivan kanda bio malkice frustriran, i uvrto prste i grizo donju usnu, a onda probo očajnički potez - Napad pržene džigerice - na koji ja primenio Aljehinovu odbranu i zaustavio ga u mestu.
  Izgledalo neko vreme da će da bude pat, ali Pošteni Ivan, on kreno i primenio Hofmanov manevar i oslobodio se! Ja pogledo gospodina Tribla, i on mi se nekako nasmešio, i pokreno usne i oblikovao reč "Sad", i ja znao šta to on kaže.
  Vidite, bilo je par trikova što me Veliki Sem naučio u džungli kojih baš nije bilo u knjizi i sad je bilo vreme da se iskoriste - poimenice, Kazanska varijanta Kokosovog gambita, u kojoj ja koristim svoju kraljicu kao mamac da nasankam to kopile da riskira svog skakača da je uzme.
  Nažalost, to nije uspelo. Pošteni Ivan mora da je to nanjušio i on mi je ćapio kraljicu i sad je moje dupe u nevolji! Onda ja izveo nešto što se zove Varka travnate kolibe, u čemu ja izložim svog zadnjeg topa da ga prevarim, al se on nije prevario. Uzo mi je topa, a i mog drugog lovca, i bio spreman da me dovrši sa Petrofovim šahom, kad sam ja otpustio sve kočnice i postavio Pigmejsku pretnju.
  Sad Pigmejska pretnja je bila jedan od specijaliteta Velikog Sema i stvarno me nju dobro naučio. Zavisi mnogo od iznenađenja i korišćenja nekoliko drugih figura za mamac, al ako tip padne žrtvom Pigmejske pretnje, onda može i da obesi gaće na štap i ode kući. Nadao sam se i molio da će da uspe, jerbo ako ne uspe, ja nema više pametnih ideja a već sam otprilike potučen.
  Pa, Pošteni Ivan, on zagunđo par puta i podigo svog skakača da ga stavi na osmo polje, što bi značilo da je naseo na Pigmejsku pretnju i za dva poteza ću ga imati u šahu i on neće moći ništa da učini!
  Ali Pošteni Ivan mora da je nanjušio nešto mutno, jer je pomerio tu figuru sa polja pet na polje osam i nazad devet il deset puta, nikako ne dižući ruku sa njega, što bi značilo da je potez konačan.
  Publika je bila toliko tiha da biste čuli iglu da padne, a ja sam toliko nervozan i uzbuđen da samo što ne puknem. Pogledam preko i gospodin Tribl koluta očima na gore ko da se moli a tip što je došo sa Poštenim Ivanom se mršti i gleda kiselo. Pošteni Ivan mrda figuru nazad do polja osam još dva il tri puta, al je uvek stavlja nazad na polje pet. Konačno, izgleda ko da će da uradi nešto drugo, al onda podigne figuru još jednom i drži je iznad polja osam i meni zasto dah i soba je tiha ko grob. Pošteni Ivan se još poigrava sa tom figurom i moje srce lupa ko bubanj, i najednom ja odvalio žestok pasuljarski prdež što zvučalo ko da neko cepa čaršaf na pola!
  Pošteni Ivan složio iznenađenu facu, i onda najedamput ispustio svoju figuru i digo ruke i reko: "Fujjj!" i počo da rasteruje vazduh i kašlje i drži se za nos. Ljudi što stajali oko nas počeli da se odmiču i mrmljali i vadili maramice i sve, i ja bio tolko crven u licu da izgledo ko paradajz.
  Ali kad se sve smirilo, ja pogledo na tablu i jebo me ako Pošteni Ivan nije ostavio svoju figuru baš na osmom polju. Pa ja posego i mazno je mojim skakačem, i onda zgrabio dva njegova piona i njegovu kraljicu i konačno kralja - šah mat! Dobio sam meč i pet iljada dolara. Pigmejska pretnja je opet uspela.
  Sve to vreme, Pošteni Ivan pravio velike pokrete i bunio se i sve i on i tip što došo s njim smesta podneli zvaničnu žalbu protiv mene.
  Tip zadužen za turnir prolisto svoju knjigu pravila dok nije našo gde pisalo: "Ni jedan igrač ne sme da se namerno ponaša na način koji smeta drugom igraču dok partija traje."
  Gospodin Tribl prišo i reko: "Pa, ne znam da li možete da dokažete da je moj čovek uradio to što je uradio namerno. To je bilo nekako nesvesno."
  Onda direktor turnira opet listo knjigu, dok nije došo do gde kaže: "Ni jedan igrač se neće ponašati na način koji je nepristojan ili agresivan prema njegovom protivniku."
  "Čujte." reko gospodin Tribl, "zar niste nikad imali potrebu da pustite vetar? Forest nije ništa hteo s tim. Dosta dugo je sedeo tamo."
  "Ne znam," reko direktor turnira, "suočen sa ovim, mislim da ću morati da ga diskvalifikujem."
  "Pa zar mu ne možete barem dati drugu šansu?" pito gospodin Tribl.
  Direktor turnira se na minut češo po bradi. "Pa možda," reko je, "Ali će morati da se suzdržava jer ne možemo da trpimo takve stvari ovde, znate?"
  I tako je počelo da se čini da će mi biti dozvoljeno da završim partiju, ali najedamput bila velika gužva na jednom kraju sobe, i gospođe vrištale i cičale i sve i onda pogledo gore i evo stiže stari Sju, njiše se prema meni na lusteru.
  Baš kad je luster bio tačno iznad, Sju se pustio i pao tačno na tablu, rasturio figure u svim pravcima. Pošteni Ivan se prevrno natraške preko stolice i u padu otkino pola haljine jednoj debeloj gospođi što izgledala ko reklama za zlatarsku radnju. Ona počela da maše i viče i klepila direktora turnira po nosu i Sju skako gore dole i čavrljo i svi u panici, skaču i sapliću se i viču da zovu policiju.
  Gospodin Tribl me uvatio za ruku i kaže: "Idemo odavde, Foreste - već si video dovoljno policajaca u ovom gradu."
  To ne mogu da poreknem.