Српски
Srpski
English
eXTReMe Tracker
VEČITI ŠAH
Prva - Turniri - Pretraga - Rejting - Reportaže - Jedi jedi - Link
user:  
pass:
 
  Smrt šaha zbog remija

Smrt šaha zbog remija

04.08.2010 /   Andrejić, Vladica (2185)

Давно је Капабланка предвидео опасност смрти шаха због ремија, данас смо још ближи томе, али нажалост у другом контексту.

Evo nove teme i zabave za posetioce nikad čitanijeg (probili smo iljadarku dnevno) vašeg i našeg Večitog šaha. Davno je Kapablanka predvideo opasnost smrti šaha zbog remija, međutim danas smo još bliži tome, ali nažalost u drugom kontekstu. Kakva to smrt šaha vreba i kako je možemo sprečiti pročitajte natenane.

Ovih dana pratili smo dešavanja na Premijer ligi Crne Gore uz svesrdnu pomoć sudija, konkretno Igora Vujačića i Veselina Balšića. Mnogi moji prijatelji igrali su tamo, između ostalih i Joca Todorović koji je pružio dobru igru (za svoje mogućnosti ) držeći drugu ploču tivatske Mimoze. "Kako sam igrao?", ponosno me je prekjuče upitao. "Igrao si k'o .....", napao sam ga aludirajući na rezultat njegove partije sa Miladinom, koja je završena remijem, pri čemu Jocina pozicija deluje nadmoćno i može se komotno nastaviti igra na pobedu bez realnog rizika od poraza. Zatim sam pogledao završnu sliku partije Staničić - Nikač i upitao se kako li je Igor izgubio jednu figuru prilikom ukucavanja partije. Usledio je šok i saznanje da je meč pretposlednjeg kola između Budućnosti i Mimoze završen intervencijom. Naime, kapiten Budućnosti Kalezić ponudio je kapitenu Mimoze Popadiću da se u tom momentu veže 6 remija i meč završi 3:3, što je i prihvaćeno. Znam, znam, sada sigurno mislite da je Andrejić sa pljuvanja selektorke Benderać, preko pljuvanja selektora Dražića, došao do pljuvanja selektora Crne Gore i da pokušava da proširi resor, ali grešite .

Au, sav sam se naježio, jer već su mi u glavi ne tako davna sećanja na Premijer ligu Beograda 2008, gde sam u 3. kolu nastupio za Poštansku Štedionicu protiv moćne Politike (dobro de, ne toliko moćne, jer je velemajstor Dražić tek sledeće godine pristupio tom klubu). Pošto je Nidža Nestorović smazao jednog našeg, kapiten Politike, FM Dragoljub Joksimović, primetio je da mu pojedini igrači "vise" i brže bolje ponudio našem kapitenu Kuzmanoviću da se preostalih 5 partija veže remijima. Tako i bi, u situaciji kada se igra na meč bodove, kapiten Poštanske Štedionice prihvata sporazumno da njegova ekipa izgubi 2½:3½. U veoma lagodnoj završnici protiv IM Dejana Nestorovića, u momentu kada razmišljam o tome kako bih mogao da dobijem partiju, otima mi se šansa, ruinira mi se partija protiv jakog igrača. Bio sam besan, a da ne bi ispalo da sam oštetio klub (nisu mi na vreme našli zamenu, ako je to uopšte moguće ) odigrao sam partiju i sutradan (jedna od boljih pobeda u mojoj skromnoj karijeri), a onda obavestio ekipu da ne želim više da igram za Poštansku Štedionicu i zatražio ispisnicu. To je bio moj odgovor na takvo sramno "nameštanje" rezultata. Mnogi pamte i incident iz pretposlednjeg kola kada je ta ista Poštanska Štedionica vezala na startu 5 remija sa Planumom, pri čemu se šesti igrač (najverovatnije smišljeno) nije pojavio tako da je Planum lako zaradio meč bodove sa 3½:2½ i dobio šansu da u poslednjem kolu protiv Politike odluči o pobedniku lige i plasmanu u Prvu ligu Srbije, koju ipak nije iskoristio. "Ovo je lopovluk", vikao je Joksa bacajući pobednički pehar u zid, aludirajući na "nameštaljku" Planuma. A on je bio prvi koji je protiv Poštanske Štedionice "namestio" meč. Za mene nema nikakve razlike u oba slučaja, ali izgleda da neki ne misle tako.

Standardna praksa našeg ekipnog šaha, vezivanje remija. Da li se to sme? Da bih vam odgovorio na to pitanje citiraću vam odredbe Opšteg pravilnika ekipnih takmičenja koji izgleda i dalje važi, iako je donet davno, preciznije 22.02.1976. Član 16 kaže: "Za vreme igre kapiten se može obraćati članovima svoje ekipe samo o pitanjima koja se ne odnose na tok partije, i samo onda kada je na odnosnoj tabli na potezu igrač protivničke ekipe, i to samo u prisustvu sudije." Član 17 kaže: "Za vreme igre igrač se može obratiti svome kapitenu samo o pitanjima koja se ne odnose na tok partije, i to u prisustvu sudije, i kada nije na potezu. Međutim, igrač ima pravo da se obrati kapitenu radi konsultacije u slučaju kada mu protivnik ponudi remi ili on sam želi tu ponudu učiniti. I u ovom slučaju obraćanje se mora izvršiti u prisustvu sudije, a kapiten može odgovarati potvrdno ili odrečno, bez ikakvih komentara ili objašnjenja o samoj poziciji." Da li je pravilnik dobar? Da! Da li se poštuje? Ne! Nemoguće je vezati remije na meču, a da se ne prekrše odredbe Pravilnika. Ponudu remija, dakle, može inicirati samo igrač, nikako kapiten!

Kako sprečiti ovo neprirodno nameštanje mečeva, a da sudije i dalje tolerišu bezobrazluk kapitena? Dovitljivi likovi iz Srbije postepeno uvedoše u sve lige tri meč boda za pobedu, a jedan za remi. Sjajno rešenje, ali ima samo jednu manu, a to je da ne radi! Već sam pisao o tome, da li za meč idu tri ili dva meč boda nije od suštinskog značaja na kratkoj šahovskoj ligi, a sve su takve. Druga priča je fudbalski šampionat sa 30 kola gde to dolazi do izražaja, a na desetak kola to se i ne oseti, pogotovo za pobednička mesta na ligi. Naravno, dodatna glupost je da se mogu kreirati smešne situacije u kojima se igraču "isplati" da izbegne remi svesno ulazeći u prilično slabiju poziciju, kao što je to slučaj na perverznim turnirima, poput Bosninog opena, gde se igralo tri poena za pobedu. Ovoga puta predložiću dva suštinski različita predloga kako se to može sprečiti.

Predlog 1. Meč se ne može završiti nerešeno! Pobednik meča dobija bod, a poraženi ne. U slučaju nerešenog rezultata, gledali bi, recimo, standardne kriterijume za ekipni kup. Na ligama sa 6 tabli to bi izgledalo na sledeći način. Prve tri table, ako je nerešeno četvrta, ako je remi peta, ako je remi prva, ako je remi druga. Ako je i ta remi to znači da i dalje nismo odredili pobednika jer imamo 6 remija ili u najgorem slučaju čuvenih 6 vezanih remija pre nego što je kolo i počelo. Moj originalni predlog bio je da u tom slučaju niko ne dobije bod, jer ga niko i nije zaslužio, ali opet to bi bilo žalosno u slučaju 6 krvavih remija. Zbog toga moj moderniji predlog je da se pre početka meča odredi koja ekipa dobija bod u slučaju svih remija. To može biti po difoltu, domaćin, ili gost, ili se baca novčić, ili za ljubitelje perverzija pobednik armagedon partije između kapitena klubova. Smatram da je najbolje da to uvek bude gostujuća ekipa, a razlog je taj što se tako ublažava prednost domaćih koji u dodatnom kriterijumu prva polovina tabli (u slučaju da broj tabli nije deljiv sa 4, što je ispunjeno u svim velikim ligama jer se igraju na 6 tabli) imaju jednom više bele figure. Džaba nameštanje kad ne može da se igra nerešeno!

Predlog 2. Liga se igra na putovanja vikendima, što i nije loše jer bi se liga pratila tokom čitave godine, a ne samo desetak dana i gotovo. Pa kada, recimo, Kragujevac doputuje u Suboticu, neka namesti 6 remija, ali onda će lokalni vulkanizeri (ili koji već sponzori) da vide gde im propadaju pare. A kada narod koji pohrli u šah klub da gleda meč i navija za pozicije lokalnih heroja, ugleda potpisivanje formulara nakon pet minuta igre, postaraće se da njihovi ljubimci ne dobiju ni dinara od opštine i slično. Naravno za poštene zemlje određivanje plasmana bi se vratilo na prilično realnije poene, umesto izlizanih meč bodova.

Na kraju da kažem da mi je jako stalo šta vi mislite o ovome ili nekim drugim pokrenutim temama. Slobodno napišite komentar, a ako želite da se on ne objavljuje (kao privatna poruka meni) to u njemu i naglasite. Poželjno je da se potpišete punim imenom i prezimenom.